A HAMISSÁG, AMELYRE EGYHÁZAT LEHETETT ALAPÍTANI

A HAMISSÁG,
AMELYRE EGYHÁZAT LEHETETT ALAPÍTANI

Egy sikeres, de leleplezett püspöki diktatúra. Az alábbiakban a Kálvini Egyház születésének története olvasható folytatásokban.

A horvát nyelvű protestáns információs hivatal (IPA – INFORMATIVNA PROTESTANTSKA AGENCIJA) írásaiban sorra veszi a délszláv háborút követően kialakult református egyházi élet eseményeit, amelyek a Kálvini Egyház első vezetőségének személyes indítékokból történő lépései következményeképp csalások sorozatához és egyházszakadáshoz vezetett. A szöveg közérthető módon, dokumentumokkal alátámasztva világít rá azokra az történésekre, amelyek a Kálvini Egyház vezetésének egykor vélt legitimitását, ma leleplezett hamisságát mutatják fel a jelenkor olvasói számára.

Lehet egy csalás sorozatra egyházat alapítani? Döntse el az olvasó:

Nelegalno poništenje legalne Sinode
autor IPA – INFORMATIVNA PROTESTANTSKA AGENCIJA

Reformirana konfesija (u narodu poznata i kao kalvinska, po reformatoru Jeanu Calvinu odnosno Reformatska, kako se nazivala u nekim od prethodnih državnih zajednica) prisutna je na prostoru današnje Hrvatske još od 16. stoljeća. Unatoč mnogim izazovima kroz povijest, uspjela je opstati i ostati jedinstvena. No, nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada je došlo i do osamostaljenja Reformirane crkve u Republici Hrvatskoj, došlo je do podjela unutar iste, te već više od 20 godina dvije reformirane denominacije (Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj) tvrde, svaka za sebe isključivo, da su jedini pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja djeluje od 1993. a time i pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve nekadašnje Jugoslavije.

U nekoliko članaka bit će predstavljen razvoj Reformirane crkve od njezina ustrojstva u Republici Hrvatskoj pa sve do danas, te će se na temelju dokumentiranih činjenica zaključiti koja je od dvije reformirane denominacije, koju uglavnom čine etničke mađarske župe, doista pravni sljednik one crkve koja se 1993. godine ustrojila u Republici Hrvatskoj kao samostalna denominacija.

NELEGALNO PONIŠTENJE LEGALNE SINODE
Nakon što je održana Sinoda u Lugu 7.11.1998. godine na kojoj je donijeta odluka da će Reformiranu kršćansku crkvu u Hrvatskoj do nove Sinode voditi sedmeročlani Provedbeni odbor, Crkva je nastavila djelovati sukladno novim odlukama. “Počasni biskup” Endre Langh je na samoj Sinodi prihvatio sve odluke te je i sam podigao ruku za iste. U korespondenciji se potpisivao kao “počasni biskup” a bio je i jedan od sedmorice članova Provedbenog odbora te je sudjelovao na prvim sjednicama istog.

Prvi sastanak Provedbenog odbora (odnosno Predsjedništva RKCH) održan je 26.11.1998. godine u prostorijama Evangeličke crkve u Osijeku. Na tome je sastanku nazočio i “počasni biskup” Endre Langh te aktivno sudjelovao u raspravi i donošenju odluka. Za predsjedavajućeg provedbenog odbora izabran je župnik Đuro Varga. Svoj glas za njega je dao i “počasni biskup” Langh. Odlučeno je također da “počasni biskup” može u skladu sa svojom počasnom titulom predstavljati Crkvu kada su takve potrebe (razni prijemi i sl.) do izbora novoga biskupa, ali je također donijeta odluka da isti “… ne može ništa odlučivati, potpisivati i sl. bez odobrenja predsjedništva (Provedbenog odbora).”

Nepostojeći Biskupski ured
No, 11. siječnja 1999. godine, dakle dva mjeseca nakon Sinode u Lugu, Endre Langh na memorandumu Biskupskog ureda, iako dakle više nije bio biskup u administrativnom smislu, donosi “Odluku” kojom se poništava Sinoda održana u Luku 7.11.1998. godine te se sve njezine odluke smatraju nevaljane. Time je postupio suprotno odluci Sinode od 7.11.1998. kao i odluci Provedbenog odbora od 26.11.1998. godine.

Odluku pored njega potpisuju u ime Sinodalnoga vijeća Jaroslav Mahaček a u ime župničkog kolegija Andel Károly i Čati Sabo Lajoš.

Iz same odluke je vidljivo da odluku donosi “Biskupski ured”. Endre Langh, sukladno odlukama Sinode više nije bio biskup u administrativnom smislu pa nije s te pozicije ni mogao nastupati. Dakle, ni Biskupski ured kao takav nije mogao djelovati. No, čak i da je Endre Langh bio biskup, “Biskupski ured” nije mogao donijeti odluku o poništenju Sinode. Sinoda je najviše zakonodavno tijelo Reformiranih crkava i u tome smislu samo je nova sazvana Sinoda mogla poništiti odluke prethodne Sinode.

Preambula odluke
Odluka započinje nejasnom preambulom u kojoj stoji:

“Na temelju pomnog sagledavanja stanja u RKCH nakon Sinode održane u Lugu 7.11.1998. g. te na zahtjev nekoliko crkvenih općina, kao i po preporuci Svjetskog Saveza i nekih bratskih crkvenih voditelja, Biskupski ured RKCH donosi sljedeću ODLUKU…”

Postavlja se pitanje tko je to pomno sagledavao stanje u RKCH? Je li to stanje sagledao “počasni biskup” Langh pa je shvatio da mu takvo stanje u kojem on više nije biskup ne odgovara?

Koje su to crkvene općine koje su uputile zahtjev da se poništi Sinoda? Mogu li crkvene općine, pogotovo ako su u manjini, podnijeti zahtjev smijenjenom biskupu da se poništi legalna Sinoda? Da pojednostavimo, to bi bilo isto kao da grupa građana, ili pojedine skupštine gradova u Hrvatskoj traže od prethodnog predsjednika Republike Hrvatske koji dakle više ne obnaša dužnost predsjednika da poništi odluke Sabora koje im ne idu u prilog. To dakako ne bi mogli tražiti niti od aktualnog predsjednika a kamo li od predsjednika ili predsjednice kojima je istekao manda. Ako takvi zahtjevi postoje, oni su trebali biti priloženi uz navedenu odluku, odnosno, trebalo se barem imenovati o kojim se crkvenim općinama radi.

Nadalje se spominje “preporuka Svjetskog saveza”. O kojem se Svjetskom savezu radi? Možemo samo pretpostaviti da se radi o Svjetskom savezu Reformiranih crkava, no isti nije mogao dati takvu preporuku jednoj svojoj članici. Ako bi tomu bilo tako, onda se i ta preporuka trebala i priložiti uz ovu odluku.

Tko su “bratski crkveni voditelji”? Tko je to mogao savjetovati smijenjenog biskupa da ne prihvati odluku Sinode, koju je dakle i sam prihvatio, i da bez ikakvih ovlasti za to, čak i da je bio valjani biskup, poništava odluke Sinode?

Dakle, sama odluka započinje netransparentno, navodeći crkvene općine bez da se imenuje koje su, navodeći Svjetski savez bez da je jasno na koji se Savez misli i bez predočenja takve preporuke, navodeći “bratske voditelje”, željelo se dati na nekakvoj ozbiljnosti i legalnosti ove odluke a zapravo ozbiljnom analizom već same preambule jasno je da se radi o jednostranoj, ničim potkrijepljenoj, neozbiljnoj i nezakonitoj odluci.

Obrazloženje odluke
Svi prigovori koji se spominju u odluci, trebali su biti izrečeni na samoj sjednici Sinode. Čak ni Endre Langh nije iznio ove primjedbe, niti tijekom Sinode niti na kraju Sinode. Svojim sudjelovanjem ali i glasovanjem, potvrdio je da iste priznaje. Odluke su mogle biti i neprihvatljive pojedinim župama, ali to ne dovodi u pitanje legalnost Sinode. U sinodalno-prezbiterijalnom sustavu Sinoda je najviše zakonodavno tijelo i odluke se donose većinom glasova. U takvom sustavu uvijek je onih koji su nezadovoljni i čiji prijedlozi ne dobivaju podršku. U takvom sustavu se i biskup bira na mandat (u slučaju Reformirane kršćanske crkve na šest godina ili do drugačije odluke Sinode) ali smijenjeni biskup ne može poništiti odluku o svojoj smjeni.

Na kraju, u “odluci” biskupskog ureda stoji kako isti smatra da je jedino rješenje sazivanje privremene Sinode u skladu s važećim Ustavom RKCH,te poziva župe da “reguliraju svoj pravni status unutar RKCH”. Ovo je veoma važno za zamijetiti budući da će kasnije gospodin Langh u brojnim sudskim sporovima, predstavljajući se kao biskup tvrditi da crkvene općine odnosno župe nemaju pravnu osobnost pa time niti pravnu sposobnost te ne mogu same donositi odluke u svome statusu.

Sinoda se svakako planirala za svibanj 1999. godine te se na istoj moglo raspravljati o svim primjedbama koje je gospodin Langh iznio u spornoj odluci. Jedino tako, na legalan način, gospodin Lagh je mogao tražiti poništenje nekih odluka prethodne Sinode.

Posebno je zanimljiv i za daljnje sagledavanje djelovanja gospodina Langa sljedeći dio u navedenoj “odluci”.

“Ako neka župa ne želi ostati u sastavu RKCH te želi promijeniti svoje ime (ili je to već učinila) treba u roku od deset dana po primitku ovoga dopisa obavijestiti Biskupski ured kako bi se znalo koje su župe ostale u RKCH a koje su odlučile iz nje istupiti, do čega, nadamo se neće doći”.

Dakle, za gospodina Langha bilo je nesporno da župa ima pravo sama odlučivati o svome statusu unutar RKCH (Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj) odnosno izvan nje. Sama može donositi odluku o svome imenu odnosno odlučiti i istupiti iz RKCH. Upravo će to gospodin Langh u kasnijem svom djelovanju, a u cilju oduzimanja imovine pojedinim crkvenim općinama, osporavati.

dr.sc. Jasmin Milić (IPA – INFORMATIVNA PROTESTANTSKA AGENCIJA, 18 VELJAČE, 2020)