Limene posude iz XIX. stoljeća

Dr. P. Szalay Emőke (Debrecen)

Limene posude iz XIX. stoljeća u reformatorskim crkvenim zajednicama

 

Među predmetima opreme reformatorskih crkvi povremeno susrećemo i limene proizvode. Razlog tome je što reformatorska crkva nema propise o obliku i materijalu predmeta koji se koriste u crkvenim obredima. Stoga su vjernici mogli pokloniti crkvi svaku posudu, koja je svojevremeno bila omiljena i raširena, a smatrali su je lijepom i dostojnom. 
 Limari su bili specifična skupina majstora unutar metalskog obrta. Najvažniji im je materijal bio lim, od kojeg su koristili nekoliko vrsta. Iz limene ploče prvo su iskrojili uzorak koji su zatim savijanjem oblikovali u željenu formu. Gotove komade spajali su lemljenjem. Pravili su posude, bokale, uporabne predmete. U selima im je glavni proizvod bio klepetuša, stoga su ih nazivali i klepetušarima. 
 Podataka o limarima imamo od najstarijih vremena. Kao i drugi obrti, povećanjem njihovog broja, i limari su stigli do razine osnivanja cehova. U Mađarskoj prvi limarski ceh osnovan je u XVII. stoljeću, kojeg su u XVIII. stoljeću slijedila još dva, dok je u XIX. stoljeću pismo privilegija dobilo ih je još četiri. 
 Poznati su nam cjenici iz prve polovice XVIII. stoljeća, koji vršitelje obrta nazivaju klepetušarima, odnosno limarima. 
 Sredinom XIX. stoljeća na prvoj i drugoj izložbi umjetničkog obrta sudjelovali su i limari. Majstor limar izložio je tada umjetničke uporabne predmete, brončane lampe, bokale, kuhalo za kavu od alpake, mesingane bokale i različite lampe, s kojim je postigao veliki uspjeh. S ovim majstorima stvoren je umjetnički obrt, od čega je, zaključujemo, nastala nova umjetničko-obrtna grana, koja je zadovoljavala najširu društvenu potrebu. Na žalost ovi radovi iz svakodnevnog života nisu sačuvani, stoga je važnost sačuvanih predmeta u crkvenom vlasništvu još veća. 
 Nekadašnju glavnu trgovačku granu, proizvodnju posuđa, u XIX. stoljeću postupno zamijenjuje izrada limarskih radova na zgradama. U XIX. stoljeću svrstan je među domaće obrte. 
 U poglavlju koji slijedi prikazat ćemo limeno posuđe u crkvenoj primjeni XIX. stoljeća na osnovu arhivskih podataka i sačuvanih predmeta.


Crkvena županija Donja Baranja

Suza 1817. jedan limeni bokal, bez inskripcija. 
Karanac 1817. Imade Ekla 2 čaše , jedan od kositra, drugi od lima, na njima također nikakvog uresa. 
Kopačevo 1773. jedan limeni tanjur. Posuda za krštenje je limeni pehar. 
Kamenac 1817. Bokal za krštenje je limen s nekoliko rupa od hrđe, tanjur također limeni. 
Vardarac 1885 "...broj svetih posuda povećan je s jednim bokalom za lijevanje s ručkom od mjedi, koji stoji na tri gumba, s poklopcem, ... kupljena ... 1882-e. 
Jedan veliki limeni bokal za vino s poklopcem"

U crkvama dravskog trokuta i danas se nalaze limene posude, stoga ovu, do sada jedva zapaženu skupinu predmeta prikazat ćemo na osnovu zapisa i sačuvanog materijalnog dobra 
 Sa žaljenjem trebamo primjetiti, kako od spomenutih sedam različitih posuda u dravskom trokutu sačuvana su samo dva, dva bokala za vino u Vardarcu. 
 Prvi limeni bokal vardaračke zajednice posebno je lijepa posuda koja stoji na tri mjedene kuglice, a čije stijenke se sužavaju prema gore. Na poklopcu ima mjedenu kuglu, dugački lijevak i ručka također su od mjedi. Na glatkoj posudi ukras je jedino biserni niz ispod lijevka, a dolje vrpca od polukružnog mjeda. (slika 1.)
 Nemamo točan podatak o vremenu izradnje. Znamo da je crkva sagrađena između 1812.-19. godine, te dograđena 1867. godine. Pretpostavljamo da se izrada bokala može smjestiti upravo u ovo razdoblje. U popisu 1885. godine zabilježeno je samo kako se popis posuda iz 1817. godine povećao, među ostalima, "s jednim limenim bokalom mjedene ručke, na tri mjedena gumba s poklopcem".
 Sve to potvrđuje pretpostavku da je izrađena u središnjem dijelu XIX. stoljeća. Oblik, tri nožice u obliku kugli, sasvim sigurno upućuju na predložak kositrenog bokala. U popisu vardaračke crkvene zajednice iz 1817. godine naveden je jedan kositreni bokal, o kojem je zabilježeno kako stoji na tri nogara u obliku anđela. U Kneževim Vinogradima i danas čuvaju jednu kantu na tri kuglaste nožice. 
 Vardaračka zajednica čuva i dugi limeni bokal. Ova posuda oblikom je slična prethodnoj, samo je puno jednostavnija, tijelo se sužava prema gore, ravne je crte, s kljunom u obliku trokuta, s plitkim poklopcem. Od dvije ručke jedna je uobičajeno okomita, druga se polukružno nadvije preko poklopca posude. (slika 2.)
 Glede pretpostavljanog vremena izrade imamo više sreće, nego u prethodnom slučaju, pošto nam je iz popisa 1885. godine poznato vrijeme njezine kupovine, a to je 1882. godina. Pretpostavljamo da se to poklapa s vremenom izrade. 
 Istovremeno je radosna činjenica da u dravskom trokutu čuvaju i treću limenu posudu, koja međutim nije navedena u vizitacijskim popisima. Posebnu pažnju zaslužuje zanimljiva, s datumom obilježena, posebno vrijedna limena zdjela crkvene zajednice Kneževih Vinograda. Najstarija limena posuda u dravskom trokutu ovalna je zdjela, iznutra je rasčlanjena, iza manjeg središnjeg dijela diže se konkavna stijenka, uz koju se veže vodoravni rub s oblikovanim obodom. Bojana zdjela plave je osnove, na sredini se nalazi ukras, koji liči na uzorak male vaze na stalku, iz kojeg se pravilno izdiže buket cvijeća, dolje dva lista, iznad nje rozeta sa šest lati, te simetrično razgranate lisnate grane, na vrhu s velikim rascvjetanim tulipanom. Ukrasi su vjerojatno prebojani. 
 Ovalni oblik u barokno doba bio je vrlo omiljen, suprotno od pravilnosti kružnog oblika, to dakle može nas uputiti na XVIII. stoljeće. Iako je sam ukras renesansnog obilježja, ipak ovaj predmet ne datiramo na osnovu nje. Posebnost ovog jednostavnog predmeta je u obod ugravirani niz brojki 1 7 5 4., koje vjerojatno označavaju godinu izrade. (slika 3.) 
 Nije nam poznato ništa o njezinoj primjeni. Prema onome, kako su u reformatorskim crkvama ovalne zdjele često korištene za krštenje, možemo pretpostaviti da je i kneževovinogradska zdjela također služila u tu svrhu. 
 Nije nam poznato kada je došla u posjed zajednice, pošto nije navedena u popisima. Također nam nije poznat razlog nedostatka podatka, pretpostavljamo, da ju nisu smatrali toliko vrijednom, da ju spominju. U svakom slučaju, pored svoje jednostavnosti ima posebnu vrijednost, jer datirana limena posuda do sada nigdje nije publicirana.





















 Frecskay János 2001. 24-28.
 Timaffy László 1991. 266.
 Dóka Klára 2005. 218.
 H. Csukás Györgyi 2001. 7. 
 A Mester Emberek Míveinek árazása 2001. Iz sljedećih mjesta navode cjenike koje se odnose na limare: Győr 1743, Kassa 1744, Szeged 1765, Csongrád 1781, Veszprém 1794, Sombor 1794, Kaposvár 1812, Szombathely 1812, Veszprém 1813, Sátoraljaújhely 1812.
 Molnár László 1976. 148-149.
 Szulovszky János 2002. 264-5.
 ("A bizalom pecsétje alatt" 2004. 267.)
 ("A bizalom pecsétje alatt" 2004. 26-27.)
 ("A bizalom pecsétje alatt" 2004. 145.)
 ("A bizalom pecsétje alatt" 2004. 143.)
 ("A bizalom pecsétje alatt" 2004. 314.)
 Cjelokupne popise predmeta donosi P. Szalay Emőke 2007.
 Prva objava predmeta u knjizi br. VIII. djela Magyar Református Egyházak Javainak Tára























Korištena literatura

- „A bizalom pecséte alatt I-II.” 2004 Szerk.: Keresztesi Dániel és Hamarkay Endre, Budapest.
 - Dóka Klára, 2005 A kézműipar a török kiűzésétől a céhek megszűnéséig. In: A magyar kézműves ipar története. (Szerk.: Szulovszky János, Budapest) 209-243.
 - Frecskay János 2001. Mesterségek szótára. Budapest.
 - H. Csukás Györgyi szerk.: 2001 A mester Emberek Miveinek árazása. Fazekasok, üvegesek, pintérek, fémművesek, szitárok árszabásai. Budapest.
 - Magyar Református Egyházak Javainak Tára VIII. 2005.
 Horvátországi, Szlovéniai és Burgenlandi Református Egyház (Szerk.: P. Szalay Emőke) Debrecen.
 - P. Szalay Emőke 2007. Iparművészeti emlékek a drávaszögi, vajdasági, muramelléki és felső-őrségi magyar református gyülekezetekben. Magyar Református Egyházak Javainak Tára XII. Debrecen 2010. drávaszögi cikk.
 - Szulovszky János 2005. Bádogosok. In: A magyar kézműves ipar története. (Szerk.: Szulovszky János, Budapest) 263-4.
 - Timaffy László 1991 Fémművesség. In: Kézművesség. Magyar Néprajz III. (Szerk.: Nagybákay Péter, Budapest) 245-281.

 

Vélemény, hozzászólás?

Az email címet nem tesszük közzé. A kötelező mezőket * karakterrel jelöljük.